“Na svadbi komšije sreo sam bivšu djevojku”

Nakon skoro dvije godine sam sreo svoju bivšu djevojku s kojom sam bio 4 godine i usuđujem se reći da je jedina koju sam ikad volio.

Za stolom sa mnom moji školski drugovi sa ženama i ona, sa vjerenikom. Ja sam. Imao sam poslije nje par kratkih veza i do sinoć sam bio siguran da sam ju prebolio.

Kada sam ju vidio u zagrljaju drugog, kada sam vidio kako ga gleda, shvatio sam da sam svo vrijeme u podsvješti gajio nadu da će mi se vratiti i da ćemo ostariti zajedno. I konačno mi je došlo do mozga da neće. Da je sretna bez mene.

Da će tek biti sretna. Da će roditi njegovu djecu, djecu visokog, zgodnog tamnoputog doktora.

Otišao sam kući rano i sit se isplakao. Ali sam se sjetio svih suza koje je prolila zbog mene i iskreno joj želim svu sreću ovog svijeta jer ju zaslužuje. Nadam se da će joj on biti bolji. A ja ću već nekako preživjeti, makar i sam.”